Modni trendovi se mijenjaju iz sezone u sezonu, a prosječna osoba prilikom odabira novog omiljenog komada odjeće ili obuće na umu primarno ima njegov izgled, udobnost, cjenovnu dostupnost i efekt koji će njime postići. Ipak, rijetko tko od nas razmišlja o tome jesu li željene tenisice iz najnovije kolekcije imale neki drugi život i pripadale nekom drugom biću prije nego što su se našle u izlogu dućana obasjane svjetlima reflektora. Je li tvoja omiljena zimska jakna možda grijala neko drugo tijelo prije nego što je dobila cijenu i etiketu? Dijelovi tuđih tijela često su sastavni dio naših ormara, a mi ih ne primjećujemo. U nastavku saznaj kako modna industrija može biti okrutna i kako učiniti svoj ormar suosjećajnim.

KOŽA

Suprotno uobičajenom vjerovanju da je koža nusprodukt mesne industrije, to nije uvijek slučaj i ponekad se životinje uzgaja ekskluzivno za potrebe kožne industrije. Koža koja se koristi za odjeću, obuću, namještaj, aute i ostalo najčešće dolazi od krava, ali kako bi se zadovoljile potrebe koriste se i ovčja, kozja i svinjeća koža. U klaonicama se ubija po 400 životinja u sat vremena pa nije rijetkost da životinja ne bude uspješno omamljena te joj se koža odere na živo. Dodatno, u nekim zemljama se životinjama namjerno koža skida na živo jer se vjeruje da je takva koža mekanija i lakša za obradu. Nažalost, najkvalitetnija kravlja koža je upravo ona od novorođenih telića, a postoji i morbidna praksa skidanja kože sa nerođenih telića koji se uranjeno izvade iz majčine utrobe. Iako je sve ovo već dovoljno šokantno, to je samo jedan mali djelić priče o kožnoj industriji jer je u porastu i potreba za egzotičnom kožom koja se najčešće ilegalno dobiva od divljih životinja poput krokodila, zmija, guštera, slonova, zebri, mačaka i pasa. Zastrašujuća je činjenica da se u Kini koja je poznata po lošim regulacijama ophođenja prema životinjama godišnje ubije oko 2 milijuna pasa i mačaka samo za potrebu kožne industrije. Ujedno, Kina je i najveći svjetski eksporter kože i kupac ne može svaki put prilikom kupnje znati o čijoj se koži radi jer se takve informacije najčešće ne navode na etiketama. Ne treba zaboraviti ni ekološki aspekt jer ova industrija generira na tone smeća te se ogromne količine metana oslobađaju u atmosferu. Dodatno, za obradu kože se koriste toksične kemikalije uključujući amonijak, boje na bazi cijanida, formaldehid i olovo. Sve te kemikalije su polutanti, a neke od njih su i kancerogeni. Svi oni na kraju završe u zraku, zemlji i vodi.  

VUNA

Na prvu pomisao na vuneni kaput većina ljudi će reći da im se to ne čini okrutno. Vuna se ipak dobiva kao produkt šišanja ovaca kojima je to prijeko potrebno, zar ne? 

Nažalost, kao i za sve ostalo vezano za farmsku industriju, istina o vuni je puno okrutnija nego što se to na prvu doima. Najpoznatija merino vuna se dobiva od merino ovaca koje su genetički izmanipulirane kroz selektivni uzgoj da nekontrolirano proizvode vunu. Prije nego što se čovjek umiješao, merino ovcama bi vuna narasla samo onoliko koliko je potrebno da ih zaštiti od temperaturnih ekstrema – velikih vrućina i hladnoća. Danas se ovce masovno uzgajaju zbog svoje dlake i mesa, a najviše farmi nalazi se u Australiji. Standardne prakse na tim farmama uključuju bolne postupke poput rezanja repova čime se povećava opasnost od rektalnog prolapsa i tumora, kastracije u dobi od 2-8 tjedana, uklanjanja rogova noževima i pilama što uzrokuje ozljede tkiva te mnoge druge. Svi ovi postupci se rade bez upotrebe anestezije čime se životinjama nanosi ekstremna patnja i bol. Također, prilikom procesa šišanja cilj je biti što brži i učinkovitiji jer su radnici plaćeni po kilogramu vune, a ne po satu rada pa se redovno događa da životinje budu zarezane po cijelom tijelu. Kada im se s godinama smanji proizvodnja vune, brodovima ih se šalje Bliski istok jer u Australiji ne postoji tolika potražnja za ovčjim mesom. Manji dio ovaca na tom putu ugine uslijed gladi, žeđi i bolesti, a one koje prežive put čeka klanje na drugom kontinentu. Još jedna tužna činjenica je da se ovce za meso najčešće ubija u ranoj dobi od 5-6 godina, a u prirodi žive 12-20 godina.

KRZNO

Krznena industrija za svoje žrtve najčešće koristi lisice, zečeve, kune, pse i mačke. 95% svog krzna dolazi sa farmi iz Kine i Europe na kojima se godišnje usmrti oko 100 milijuna životinja, a osim farmskog uzgoja divlje životinje se ponekad lovi u prirodi postavljanjem okrutnih i bolnih klopki.  Na krznenim farmama su uvjeti života mizerni i žrtve su osim fizičkoj patnji podvrgnute i psihičkim stresovima te redovito pokazuju depresivne obrasce ponašanja. Osim što ih se drži u malim kavezima, vrlo često nemaju čistu vodu i primjerenu prehranu kako bi se uštedilo na troškovima uzgoja. Kada dovoljno narastu ubija ih se plinom, električnim šokovima koji se primjenjuju analno i genitalno kako bi se krzno što manje oštetilo, lomljenjem vratova te nerijetko skidanjem kože na živo jer se za takvu vjeruje da je pogodnija i kvalitetnija za kasnije obrađivanje. Prilikom obrade krzno se mora učiniti dugovječnim i spriječiti prirodni proces truljenja i dekompozicije te se za tu potrebu koriste toksične kemikalije. Ovaj proces je toliko ekološki problematičan da se smatra jednim od najvećih uzročnika zagađenja toksičnim metalima te čini daljnju štetu za sav živi svijet. 

Koliko god nevjerojatno zvučalo, pravo krzno se ponekad prodaje pod umjetno te je potreban oprez prilikom kupnje. Na internetu postoji dosta sadržaja na temu kako razlikovati umjetno od pravog krzna, a najsigurnije je kupovati od modnih kuća koje su jasno potvrdile da ne koriste životinjsko krzno u svojim kolekcijama.  

PERJE

Perje guski i patki se koristi za punjenje jakni, jastuka i prekrivača, a za svaku ispunu je potrebno perje više životinja. Dobiva se kao produkt mesne industrije, a životinjama se čupa na živo ili nakon što ih se zakolje. Čupanje na živo se provodi bez anestetika, a redovito se događa da se zajedno sa perjem otkinu i komadi kože. Životinje tijekom ove stravične procedure ispuštaju krikove od straha i boli, a neke i uginu od posljedica stresa i zadobivenih rana. Uobičajeno je da im se tijekom života perje čupa po nekoliko puta, čak i do 15x! Također, ove životinje se ubijaju naslinom smrću u mladoj dobi nakon što svoj kratki život provedu zatočene u malenim kavezima prekrivene urinom izmetom. U prirodi lete i plivaju, uživaju u kupanju i čišćenju u vodi te pronalaze cijeloživotne partnere. Kupovinom posteljine, jakni i ostale odjeće i nakita koja je rađena od perja podržava se nehumana industrija temeljena na patnji najslabijih i nedužnih, a sve što svatko treba napraviti je potražiti alternativne materijale poput jastuka napravljenih od memory pjene ili jakni sa poliesterskim punjenjima.

OSTALI MATERIJALI KOJE ŽELIMO IZBJEGAVATI:

ANGORA je mekano krzno zečeva koji se većinom uzgajaju u Kini. Životinje se drži u malim kavezima, a krzno im se nasilno skida svaka tri mjeseca. U tom procesu zečevi dobivaju brojne ozljede, a one koji uspiju preživjeti oskudne uvjete i nasilno tretiranje se ubije u dobi od 2-5 godina i prodaje ih se za meso.

KAŠMIR je vuna koja se dobiva od kašmirske koze. Dlaka se žičanim četkama istrgne sa životinje nakon čega one često uginu, posebice tijekom hladnih dana. Proces je bolan, a pritom im nije omogućena anestezija niti veterinarska skrb. Jedna koza proizvede samo 0,2kg vune godišnje te se procjenjuje da je za samo jednu jaknu napravljenu od kašmira potrebna vuna 6 koza.

MOHER VUNA se dobiva od dlake angora koza, a dolazi većinom iz Amerike i Južne Afrike. Isto kao i sa običnom vunom, radnici su plaćeni po volumenu dobivenog materijala, a ne po satu, pa zbog brzine i nemara redovito zarežu životinje po cijelome tijelu. Jednom kada životinja više nije profitabilna, ubija ju se za meso.

SVILA se dobiva od vlakana koje svilene bube proizvode da bi napravile svoje čahure koje ih štite dok su u fazi kukuljice. U industriji se žive bube kuhaju dok su unutar svojih kukuljica što omogućuje rasplitanje svilenih niti koje radnici onda sakupe. Svilene bube ne preživljavaju ovaj proces, a za 1kg svile je potrebno 6.600 jedinki. Uz to, ova industrija se veže i za iskorištavanje djece za rad. 

VEGANSKI MATERIJALI ZA SUOSJEĆAJAN ORMAR

Industrije koje iskorištavaju životinje su okrutne, nepotrebne i degradirajuće za okoliš. Iako su svi životinjski materijali u današnje vrijeme još uvijek normalizirani, ljudi se sve više odlučuju na promjene i prihvaćaju veganstvo kao stil života kojim nikome ne nanose patnju i bol. Veganski materijali su suosjećajniji i ekološki prihvatljiviji izbor, a samo neki od njih su pamuk, viskoza, pluto, lan, poliester, akril i traper. Kao veganska alternativa koži u novije vrijeme se koristi reciklirana guma te koža napravljena od gljiva i različitog voća. Umjesto vune možemo posegnuti za imitacijama napravljenim od eko poliestera, konoplje ili bambusa. Razni trgovački lanci već nude puno materijala koji imitiraju krzno, a za ekološki prihvatljivije opcije možete odabrati krzno od konoplje, recikliranih plastičnih boca ili materijal ”koba” koji se također može reciklirati. Umjesto svile tu je rajon za kojeg se smatra da je po nekim karakteristikama čak i bolji, a pernate jakne možete zamijeniti sa onima koje imaju poliestersko punjenje.

Nažalost, kada uđemo u obližnji trgovački centar vjerojatno nećemo naići na dućan koji koristi isključivo veganske materijale. Primjerice, jedan od popularnijih modnih divova H&M je prije nekoliko godina u potpunosti prestao koristiti životinjsko krzno i moher vunu, ali još uvijek koristi klasičnu vunu, kašmir, kožu, perje i svilu. Zbog toga je potreban oprez i čitanje etiketa prilikom kupnje kako bismo izbjegli kupovinu okrutnih materijala.

Ako želiš u potpunosti bezbrižno kupovati, savjetujemo ti da provjeriš brendove koji su 100% veganski i koriste inovativne zamjenske materijale. Također, ukoliko te zanima suosjećajno življenje i na drugim područjima poput kozmetike i prehrane, pozivamo te da se prijaviš na Super izazov! Izazov je potpuno besplatan i pun praktičnih savjeta za vegansko življenje punim plućima 🙂