P: Kako bismo trebali tretirati druge?
O: Ne postoje drugi.
~ Ramana Maharshi
Nije li princip nadmoći (“moći nad”, a ne “moći s”) temelj svog zla na ovome svijetu – svih potlačivanja, ugnjetavanja, disfunkcionalnih odnosa; svih ratova, svih izbjegličkih kriza, klimatskih promjena, gladi, siromaštva – čije posljedice gledamo i živimo svakodnevno?
Nekad mi se to čini toliko očito, a nekada je tako vješto prikriveno i kamuflirano, pa često ne prepoznajem vlastite obrasce koji takav princip očituju i potiču.
Poznata psihologinja i autorica Melanie Joy, ovom je principu/sustavu uvjerenja dala naziv – Powerarchy (od riječi power = moć)
Opisuje ga, u mom slobodnom prijevodu i interpretaciji, kao sustav uvjerenja koji nas uvjetuje da neke grupe ili pojednice vidimo kao dostojnije uvažavanja (moralnog razmatranja) – dostojnije da ih tretiramo s integritetom – od ostalih, i strukturiran je tako da održava nepravedne razlike u moći.
Taj i takav sustav pokreće sustave kao što su rasizam, seksizam i specizam (diskriminacija na osnovi vrste). To je “meta-sustav” opresije; korijen iz kojega proizlaze sva potlačivanja. Utemeljen je na prakticiranju moći nad drugima (u nekim slučajevima i nad nama samima). Uči nas da crpimo svoju moć i osjećaj vlastite vrijednosti iz toga da imamo više od drugih, iz posjedovanja moći nad drugima.
Koristi psihološke obrambene mehanizme – mitove, lažne priče, koje iskrivljuju našu percepciju tako da prakticiramo moć nad drugima a da nismo ni svjesni/e da to činimo.
Na primjer, naučimo vjerovati u mitove da je prakticiranje moći nad ženama, životinjama i prirodom normalno, prirodno i nužno; naučimo vjerovati da su žene objekti u službi muškaraca, životinje objekti u službi ljudske konzumacije, priroda da je objekt u službi korporativne konzumacije.
Kada na svijet dođemo u ovako sveobuhvatni, široko rasprostranjen sustav kao što je ovaj, neizbježno ga internaliziramo. Drugim riječima, naučimo gledati svijet kroz izobličene leće. Rođeni smo u mentalitet opresije.
Osnovni nam je zadatak razumjeti prirodu i strukturu dinamike moći, uključujući i to kako posjedovanje čak i male količine moći (nad nekime) može utjecati na naše misli i osjećaje, tjerajući nas da sudjelujemo u takvim interakcijama nadmoći.
Kad postanemo svjesni korumpirajućeg utjecaja moći, vjerojatnije je da ćemo doista ovakav sustav staviti na kušnju. Tada umanjujemo šanse da ćemo izvrnuti hijerarhijsku ljestvicu moralnih vrijednosti – korištenja nadmoći da bismo pokazali kako je nadmoć loša.
Počnimo danas – u našim svakodnevnim praksama i rutini, odlukama i odnosima, naoko beznačajnim stvarima (kao što je izbor onoga što će nam se naći na tanjuru), prepoznavati i napuštati principe nadmoći; počnimo, malo po malo, biti promjenom koju želimo vidjeti u svijetu; počnimo prakticirati integritet – uskladimo svoje ponašanje sa svojim uvjerenjima; umjesto nadmoći hranimo solidarnost i suosjećanje, osvješćujmo povezanost – svih živih bića, prirode i svega stvorenog; vježbajmo vidjeti sebe u drugome.
To nam je jedina budućnost.
Za više informacija posjetite www.powerarchy.org
