Kako svjetska populacija raste, postavlja se pitanje koje nikad nije bilo hitnije – kako se možemo pravedno i održivo hraniti. Biljana prehrana može pomoći u stvaranju pravednijeg svijeta i održivije opskrbe hranom za sve nas.
BITI ZA VEGANSTVO ZNAČI BITI ZA PRAVDU!
Utjecaj uzgoja životinja za hranu na glad u svijetu
Svjetska populacija se povećava, a s njom i sve veći rizici gladi, umiranja od gladi, oskudice vode i ekoloških katastrofa. Pitanje kako hraniti svijet pravedno i održivo nikada nije bilo hitnije. Biljna prehrana koristi manje resursa, stvara manje zagađenja i pesticida i može doprinijeti pravednijem i ravnopravnijem svijetu. ProVeg pruža informacije o tome kako proizvodnja proizvoda životinjskog podrijetla utječe na glad u svijetu i nepravednu distribuciju hrane.
Nejednaka distribucija hrane globalni je problem
Globalno gledano, gotovo 815 milijuna ljudi je pothranjeno.1 Istovremeno, gotovo 2 milijarde ljudi ima prekomjernu težinu, a 650 milijuna pati od pretilosti.2 Očekuje se da će svjetska populacija porasti za više od 30% do 2050. godine, s oko 11- 13 milijardi ljudi na planeti do 2100.3 4 Pitanje kako raspodijeliti naše resurse i nahraniti rastuću globalnu populaciju kako bismo stvorili pravedan svijet s manje gladi, patnje životinja i problema s okolišem nikada nije bilo relevantnije. Osiguravanje hrane za sve znači učiniti više kako bi se svima osigurao pouzdan pristup dovoljnoj, sigurnoj i kvalitetnijoj hrani kako bi se održao aktivan i zdrav život. 5
Za uzgoj životinja se koristi nevjerojatna količina hrane
Međutim, pravi otpad pojavljuje se u uzgoju životinja za hranu. Preko 50% svjetskih kultura uzgaja se da bi se hranilo stoka, a ne ljudi.6 Kad bi se svi usjevi koristili isključivo za izravnu prehranu ljudi, povećali bi raspoložive kalorije u hrani za 70%, što bi značilo da bi se moglo hraniti dodatnih 4 milijarde ljudi .7 To znači da bi se isključivo biljnom prehranom moglo prehraniti više od 10 milijardi ljudi koristeći se postojećim poljoprivrednim zemljištem.8 9 10
Intenzivna stočna proizvodnja koristi otprilike trećinu svjetske proizvodnje svjetskog žitarica i oko 75% svjetske proizvodnje soje, što narušava globalnu prehrambenu sigurnost.11 12 Hranjenje životinja žitaricama i sojom, a potom konzumiranje njihovog mesa i mlijeka, manje je učinkovito u pogledu energije, proteina i korištenja zemlje ,nego neposredno konzumiranje biljaka.13 Soja, glavna hrana za stoku, može osigurati do 15 puta više proteina po hektaru, nego hrana životinjskog porijekla. Mnoge druge mahunarke i žitarice također imaju višu razinu probavljivog proteina po hektaru.14
Proizvodnja mesa uzrokuje krčenje šuma i potiče otimanje zemljišta
Rastuća potražnja za životinjskim proizvodima zahtijeva od razvijenih zemalja da uvoze stotine tisuća tona hrane za životinje – posebno, soju, kukuruz i žitarice – iz zemalja u Južnoj Americi i Africi u razvoju. Prosječna potrošnja zemlje po stanovniku u EU je 1,3 hektara, dok građani zemalja kao što su Kina i Indija zahtijevaju manje od 0,4 hektara po stanovniku.15 Gotovo 60% zemlje koja je potrebna da bi se zadovoljila potražnja EU za poljoprivrednim i šumarskim proizvodima nalazi se izvan Europe. Svake godine Njemačka i Velika Britanija uvoze proizvode koji zahtijevaju više od 80 milijuna hektara zemlje izvan vlastitih granica.16 To nije ni pošteno ni održivo.
Životinjski proizvodi uzrokuju globalnu nestašicu vode
Uz to, za životinjsku poljoprivredu je potrebna gotovo jedna trećina ukupne svjetske potrošnje vode u poljoprivredi.17 Danas više od 2,1 milijarde ljudi nema pristup sigurnoj pitkoj vodi. 18 Nedostatak vode vjerojatno će se povećati, a očekuje se da će do 2025. godine oko 1,8 milijardi ljudi živjeti u zemljama ili regijama s nedostatkom vode.19 Potrošnja vode bilo kojeg proizvoda koji se temelji na životinjama veći je od biljnih proizvoda s jednakom hranjivom vrijednošću.
Biljana prehrana zahtijeva mnogo manje resursa
Uzgoj životinja za hranu doprinosi krčenju šuma i promjeni u korištenju zemljišta, u ovom slučaju pretvorbi divljine u poljoprivredno zemljište. Stočarska i ribolovna industrija djelomično su odgovorne za gubitak biološke raznolikosti, smanjene funkcije ekosustava, klimatske promjene, nedostatak vode i zagađenje. Potrošnja proizvoda životinjskog podrijetla u ogromnim količinama smanjuje osiguravanje hrane za stotine milijuna ljudi iz južne hemisfere koji negativno utječu na promjene u korištenju zemljišta potrebne za proizvodnju tih proizvoda. Njihova se zemlja koristi za uzgoj usjeva za hranjenje stoke u bogatim zemljama, a u njihovim oceanima se prekomjerno lovi da bi udovoljili potražnji u inozemstvu, dok se oni često bore za jednostavno preživljavanje.
Meso, mliječni proizvodi, jaja i riba, uistinu su luksuzna hrana koju ogromnoj većini ljudi ne treba ako su dostupne dobro uravnotežene i raznolike biljne namirnice.
Dostupnost alternativa na bazi biljaka
ProVeg se zalaže za stvaranje pravednijeg prehrambenog sustava ne doprinoseći eksploataciji i zahtijevajući da političari promijene poljoprivrednu i prehrambenu politiku u korist ljudi, životinja i okoliša. Nadalje, ProVeg ističe zdrave alternative bez okrutnosti za životinjske proizvode i čini ih dostupnijim savjetujući i podržavajući inovativne tvrtke koje svojim proizvodima žele obogatiti tržište povrća. U svom političkom radu, ProVeg zagovara i komunicira potencijal biljnog načina života za rješavanje različitih problema poput očuvanja resursa, zaštite okoliša i dobrobiti životinja.
Izvori:
1. ↑ Food and Agriculture Organization of the United Nations, International Fund for Agricultural Development, UNICEF, et al. (2017): The state of food security and nutrition in the world 2017: building resilience for peace and food security. p. 2
2. ↑ WHO (2018): Obesity and overweight. Available at: http://www.who.int/ [12.02.2018]
3. ↑ UN (2017): World population projected to reach 9.8 billion in 2050, and 11.2 billion in 2100. Available at https://www.un.org/ [08.03.2018]
4. ↑ Gerland, P., A. E. Raftery, H. Sevčíková, et al. (2014): World population stabilization unlikely this century. Science. 346, p.234–237
5. ↑ Food and Agricultural Organisation of the United Nations (FAO) (1996): Rome Declaration on World Food Security and World Food Summit Plan of Action. World Food Summit 13-17 November 1996. Rome. Available at http://www.fao.org/docrep/005/ [07.03.2018]
6. ↑ Hertwich, E. (2010): Assessing the Environmental Impacts of Consumption and Production: Priority Product and Materials. Programa de la Naciones Unidas para el Medio Ambiente. p. 80
7, 8. ↑ Cassidy, E. S., P. C. West, J. S. Gerber, et al. (2013): Redefining agricultural yields: from tonnes to people nourished per hectare. Environ. Res. Lett. 8, p.034015
9. ↑ Erb, K.-H., C. Lauk, T. Kastner, et al. (2016): Exploring the biophysical option space for feeding the world without deforestation. Nature Communications. 7, p.11382
10. ↑ The Guardian (2016): Can we feed 10 billion people on organic farming alone? Available at: https://www.theguardian.com/ [20.03.2018]
11. ↑ Food and Agriculture Organization of the United Nations (2017): Crop Prospects and Food Situation. March 2017. p.7 .FAO, Rome
12. ↑ Brack, D., A. Glover & L. Wellesley (2016): Agricultural Commodity Supply Chains Trade, Consumption and Deforestation. Chatham House, London. p. 24
13. ↑ Garnett T. (2010). Livestock, feed and food security. FCRN Briefing paper.
14. ↑ Giovannucci, D., S. Scherr, D. Nierenberg, et al. (2012): Food and Agriculture: the future of sustainability. A strategic input to the Sustainable Development in the 21st Century (SD21) project. New York: United Nations Department of Economic and Social Affairs, Division for Sustainable Development. p. 10
15. ↑ B. Lugschitz, M. Bruckner und S. Giljum (2011): Europe‘s global land demand: a study on the actual land embodied in European imports and exports of agricultural and forestry products. Wien: Sustainable Europe Research Institute, 2011. p. 14
16. ↑ B. Lugschitz, M. Bruckner und S. Giljum (2011): Europe‘s global land demand: a study on the actual land embodied in European imports and exports of agricultural and forestry products. Wien: Sustainable Europe Research Institute, 2011. p. 22
17. ↑ Mekonnen M.M. and Hoekstra A. (2012). A Global Assessment of the Water Footprint of Farm Animal Products. Ecosystems, DOI: 10.1007/s10021-011-9517-8 [07.03.2018]
18. ↑ WHO (2017): 2.1 billion people lack safe drinking water at home, more than twice as many lack safe sanitation. Available at: http://www.who.int/ [12.03.2018]
19. ↑ WWAP (World Water Assessment Programme) (2012): The United Nations World Water Development Report 4: Managing Water under Uncertainty and Risk. Paris, UNESCO. p 541
Tekst preuzet i preveden s: https://proveg.com/
